PAULA BUCIĆ ZA NOVI LIST: Energetska tranzicija tiče se svih nas, a kao pojedinci i društvo imamo priliku biti dio rješenja
Stručna savjetnica za održivi razvoj, Paula Bucić, o zahtjevnom procesu čiji je cilj proizvodnja i korištenje energije bez štetnih emisija
Energetska tranzicija predstavlja proces u kojem težimo k proizvodnji i korištenju energije bez štetnih emisija, prvenstveno stakleničkih plinova, odnosno CO2. O tom smo dugotrajnom procesu razgovarali s Paulom Bucić koja je diplomirala ekoinženjerstvo na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Ta se grana inženjerstva bavi zaštitom okoliša od potencijalno štetnih utjecaja različitih čovjekovih aktivnosti, ali i unaprjeđenjem kvalitete okoliša zbog zdravlja ljudi, a kao konačan cilj ima razvoj i primjenu »čistih«, za okoliš prihvatljivih tehnologija.
Bucić se, po završetku fakulteta, zaposlila u IRES ekologiji, što je bio i logičan nastavak njezinog puta jer je riječ o jednoj od vodećih konzultantskih tvrtki za održivi razvoj u Hrvatskoj koja okuplja mladi interdisciplinarni tim stručnjaka koji se prvenstveno bave procjenom utjecaja na okoliš i prirodu, a sve s ciljem stvaranja održivih projekata i razvoja društva.
– U procesu energetske tranzicije iznimno je bitan prelazak s fosilnih na obnovljive izvore energije te smanjenje neposredne potrošnje energije i promjena obrazaca proizvodnje i potrošnje. Na ovaj se način stvaraju uvjeti za energetsku neovisnosti, jača otpornost tržišta energije na porast cijena fosilnih goriva na globalnom tržištu te pruža mogućnost za korištenje lokalno dostupnih resursa, tvrdi Bucić kazujući da, iako je pojam energetske tranzicije popularan u novije vrijeme, ovo nije prva takva tranzicija. – Prije Industrijske revolucije primaran izvor energije bila je biomasa, odnosno drvo, nakon čega se industrija okrenula jeftinijem izvoru energije – ugljenu, čime je započela prva veća energetska tranzicija. Trenutna energetska tranzicija potaknuta je spoznajom da izbjegavanje katastrofalnih učinaka klimatskih promjena zahtijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Prekretnica u Parizu
Naime, govoreći o Europi, s okolišnim se politikama kao instrumentima zaštite okoliša krenulo relativno nedavno, ranih sedamdesetih godina prošloga stoljeća i te su politike uglavnom bile usredotočene na određene ekološke probleme.
Kako tvrdi Bucić, prekretnica europskih klimatskih politika bio je Pariški sporazum iz prosinca 2015. godine, kada su postavljeni temelji za dostizanje klimatski neutralne ekonomije do 2050. godine. – Realizacija energetske, tj. zelene tranzicije prepoznata je kao prioritet na najvišoj političkoj razini donošenjem Europskog zelenog plana 2019. godine. Od tad pa nadalje, Europski zeleni plan putokaz je na temelju kojeg će EU nastaviti razvijati zakonodavne prijedloge i strategije. Kao uzor uspješnog energetskog planiranja često se nameću skandinavske zemlje. Uzmimo za primjer Dansku koja prednjači u korištenju niskougljičnih tehnologija. Danci su uspjeli 50 posto svojih energetskih potreba zadovoljiti iz obnovljivih izvora energije, s ciljem da do 2050. budu potpuno energetski neovisni. Za takav uspjeh, između ostalog, zaslužna je i visoka ekološka osviještenost društva i mentalitet baziran na dijalogu i povjerenju, govori Bucić.
Malim koracima k cilju
Kao prvi korak u procesu energetske tranzicije ističe se povećanje energetske učinkovitosti kako bi se smanjila potreba za energijom čime se smanjuje i potreba za proizvodnjom energije te na taj način i emisije CO2. To je ujedno i korak u kojem svi možemo pridonijeti tako da obratimo pažnju na nepotrebnu potrošnju električne energije – primjerice gašenje svjetla u kućanstvu, kupovinu energetski učinkovitih uređaja, smanjenje korištenja automobila koristeći se vožnjom bicikla ili hodanjem.
Što se tiče osobne razine odgovornosti, Bucić navodi i primjer energetske obnove obiteljskih kuća i zgrada kao učinkovitog načina kojim možemo pridonijeti energetskoj tranziciji jer se tako smanjuju energetski gubici, a time i potreba za energijom. – Osim toga, ugradnjom fotonaponske elektrane na krov kuće možemo postati i proizvođači električne energije te na ovaj način pridonijeti energetskoj neovisnosti i smanjiti vlastite troškove. Primjetan je i porast trenda kupovine električnih automobila, što je izuzetno bitno kada uzmemo u obzir činjenicu da je sektor prometa jedan od najznačajnijih izvora emisija stakleničkih plinova. Sve navedeno iziskuje početna financijska ulaganja stoga se subvencijama koje dodjeljuje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, ali i pojedine jedinice lokalne samouprave, nastoji poticati građane na ove promjene. Također je bitno napomenuti i da je s povećanjem cijene energenata, čega smo svakodnevno svjedoci, povrat investicije u nove tehnologije i energetsku neovisnost sve brži, ističe Paula Bucić.
Pred nama je svakako izazovno razdoblje u kojem ćemo biti suočeni s raznim promjenama pojedinačnih i kolektivnih navika, među kojima je možda i najznačajnija napuštanje fosilnih goriva na koja smo svakodnevno navikli. Sve ovo zasigurno će predstavljati i financijski izazov, stoga je bitno educirati stanovništvo kako o neophodnosti energetske tranzicije, tako i o mogućnostima koje im se pružaju u vidu financijske podrške kroz razne subvencije
Europski zeleni plan
Što se tiče regulacija Europske unije, ona je prepoznala potrebu da svojim građanima osigura stabilnu i cjenovno pristupačnu opskrbu čistom energijom, što je definirano zajedničkim pravilima i ciljevima u okviru Strategije energetske unije. Temelji za uspostavljanje Energetske unije postavljeni su u Klimatskom i energetskom okviru od 2020. do 2030. godine te Strategiji energetske sigurnosti koju je 2014. donijela Europska komisija.
– Na ovaj način Europska unija nastoji odgovoriti na ključne izazove s kojima je suočena. Prvenstveno se to odnosi na energetsku ovisnost, što je problem s kojim smo uslijed novonastale geopolitičke situacije posebno suočeni. EU je, naime, najveći uvoznik energije na svijetu i neophodan je pronalazak rješenja za manju ovisnost o vanjskim tržištima. Osim toga, klimatske promjene predstavljaju globalni problem i u svojim uzrocima i u svojim posljedicama te je potrebna dugoročna sveobuhvatna međunarodna suradnja kako bi se ovladalo ovim problemom, stoga EU predano radi na postizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine, kazuje Bucić te naglašava i, već spomenuti, Europski zeleni plan koji predstavlja strategiju EU-a za postizanje klimatskog cilja za 2050. godinu. Zelenim se planom nastoji Europu učiniti prvim klimatski neutralnim kontinentom, a pritom jačati gospodarstvo, poboljšavati zdravlje ljudi i kvalitetu života te povećati brigu o prirodu.
– Pred nama je svakako izazovno razdoblje u kojem ćemo biti suočeni s raznim promjenama pojedinačnih i kolektivnih navika, među kojima je možda i najznačajnija napuštanje fosilnih goriva na koja smo svakodnevno navikli. Sve ovo zasigurno će predstavljati i financijski izazov stoga je bitno educirati stanovništvo kako o neophodnosti energetske tranzicije, tako i o mogućnostima koje im se pružaju u vidu financijske podrške kroz razne subvencije, ističe Bucić.
Hrvatska zaostaje
Što se Hrvatske tiče, ona je, kao članica EU, operativno integrirala klimatske ciljeve Unije u nacionalne dokumente, od kojih se, kao jedan od primjera, može istaknuti Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine i Niskougljična strategija usvojena u lipnju 2021. Što se tiče provedbe dekarbonizacije, Bucić prepričava da Hrvatska zaostaje u usporedbi s, primjerice, već spomenutom Danskom. – Važno je optimizirati prepreke koje stoje na putu klimatske neutralnosti, kao što su dugotrajne i kompleksne administrativne i legislativne procedure koje često djeluju destimulirajuće za potencijalne investitore. Međutim, pomaka ima i energetska tranzicija se provodi. Udio korištenja električne energije iz obnovljivih izvora energije se povećava, ulaže se u energetsku učinkovitost i smanjenje potrošnje energije, certificiraju se proizvodi i usluge… Kroz dva nova financijska instrumenta – Modernizacijski i Inovacijski fond – bit će osigurana financijska injekcija za ubrzavanje klimatske i energetske tranzicije, a dostupna su sredstva i kroz Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.-2027. i Nacionalni plan otpornosti i oporavka. Prilike su brojne. Naglasila bih da se energetska tranzicija tiče svih nas i da kao pojedinci i društvo imamo priliku biti dio rješenja. Učimo na primjeru boljih i uspješnijih.
Ugradnjom fotonaponske elektrane na krov kuće možemo postati i proizvođači električne energije te na ovaj način pridonijeti energetskoj neovisnosti i smanjiti vlastite troškove. Osim toga, primjetan je i porast trenda kupovine električnih automobila, što je izuzetno bitno kada uzmemo u obzir činjenicu da je sektor prometa jedan od najznačajnijih izvora emisija stakleničkih plinova, navodi, između ostalog Bucić
Povijest najbolja učiteljica
Važno je, tvrdi naša sugovornica, naglasiti da nagla tranzicija nije moguća jer bi dovela do kolapsa energetskog sustava kakvog danas poznajemo. Postoji tako čitav niz faktora kao što su zakonska regulativa, razvoj tehnologija, infrastruktura i novac koji su neophodni i o kojima tranzicija i brzina kojom se ona odvija ovise. – Nažalost, svjedoci smo da postoje i situacije – kao što je rat u Ukrajini – koje također utječu na proces energetske tranzicije. Ovo nije prva energetska tranzicija i povijest nas uči da je ovo proces koji traje desetljećima, pa iako je u odnosu na vrijeme u kojem se događala tranzicija s biomase na ugljen tehnološki napredak neminovan, ne smijemo zanemariti činjenicu da je količina energije koju moramo zamijeniti daleko veća nego u bilo koje drugo vrijeme.
Nemoguće je stoga dati točan odgovor na pitanje koliko proces energetske tranzicije traje, no, Europa je postavila cilj o klimatskoj neutralnosti do 2050. godine, koji je i Hrvatska, kao dio EU-a, prihvatila, zaključuje Bucić koja, u IRES ekologiji, osim procjene utjecaja na okoliš, izrađuje i čitav niz ostalih dokumenata koji se odnose na zaštitu okoliša i prirode te kroz njih nastoje svakodnevno pridonijeti razvoju odgovornog društva u cjelini. Epilog našeg razgovora ipak je pozitivna duha – posla ima još puno, ali svakodnevno smo svjedoci sve većeg naglaska koji se stavlja na klimatske promjene, kako kroz zakonodavni okvir, tako i kroz sve veću svjesnost društva.
